Posljednjih se godina pridaje sve veća pozornost dječjem razvoju, kognitivnoj sferi, pa i mentalnom zdravlju, no postoji vrlo malo informacija o tome kako razvijati duhovnosti kod djece.
To nam je potvrdila i magistra pedagogije Tea Resanović koja kaže da o toj temi postoji neusporedivo manji broj literature i istraživanja, za razliku od drugih navedenih područja. Upravo smo zato s njom porazgovarali o toj temi.
Što je uopće duhovnost, kako se razlikuje od religije, kada dijete počinje postavljati sve više pitanja o sebi i svijetu oko sebe, kako reagirati u tim situacijama, te kako razvijati duhovnost od najranijih dana?
Evo što o svemu tome kaže pedagoginja.
Prije svega, važno je razlikovati pojmove religija i duhovnost. Religija se odnosi na specifična znanja i učenja te vjeru koje si pripadnik, a duhovnost je praktična i iskustvena te pojedinac kroz duhovnost pristupa stvarnosti. Dakle, osoba može biti duhovna, ali ne nužno i religiozna. Rjeđi je slučaj da je netko religiozan, ali ne i duhovan. Konkretno, duhovnost je više bazirana na osobnom odnosu s Bogom i nekom višom silom i svrhom, odnosno na vezu između toga i traženja općeg smisla, ističe.
Kako pristupiti razvoju duhovnosti kod djece?
Djeca uče prema modelu. Sve oko sebe upijaju poput spužve, pa time i obiteljske vrijednosti, rituale i način života. Dakle, ako roditelj radi na svojoj duhovnosti, dijete će učiti od njega, a to je isprepletno u svim sferama života.
Ne možemo govoriti o razvoju duhovnosti odvojeno od svih drugih razvojnih područja te ne možemo govoriti o nekom specifičnom datumu od kojeg se to može ili ne može prakticirati. Cijela pozadina i sve što radite od samog početka s djetetom utječe i na sve ono što ćete krenuti raditi s 3, 6 ili 12 godina. Ako je vaša rutina da čitate priče, pjesme, bajke i basne od najranijeg djetinjstva, vaše dijete zacijelo ima velik font riječi, bujnu maštu te je sklono i samostalno uzeti knjigu i prolistati ju. Ako je vaša rutina da jedete, pričate i spavate uz ekrane i ne posvećujete vrijeme djetetu, navike i dječji razvoj izgledat će sasvim drugačije, napominje pedagoginja.
Što se dijete više razvija, u pogledu samoregulacije emocija i razvoja mišljenja, tako će i njegova pitanja biti sve raznovrsnija. Pritom je važno imati na umu da djeca od druge do sedme godine života razmišljaju u simbolima pa im, prema riječima pedagoginje, slova, brojevi, slike i zvukovi predstavljaju stvarne objekte u stvarnom svijetu. Od sedme do jedanaeste godine djeca razvijaju logičko mišljenje i zaključivanje te je to i dalje vezano uz ono što izravno promatraju, a tek oko dvanaeste godine te nakon toga mogu shvatiti apstraktne pojmove, pa tako i sve više shvaćati duhovnost.
No tijekom čitava ranog i srednjeg djetinjstva možete očekivati pitanja poput:
Odakle sam ja došao?
Gdje je sada Floki koji je otišao na nebo? Što on tamo radi?
Zašto mi kažeš da mogu razgovarati s djedom ako je i on na nebu?
Mama, kako si ti nastala?
Zašto sam se rodio baš ovdje u ovom gradu?
Zašto postoje ratovi?
Aktivnosti kojima možete poticati duhovnost
Ovakvim i sličnim pitanjima možete doskočiti aktivnostima od prvog dana koje predlaže pedagoginja.
- Čitanje priča od najranije dobi
- Slušanje audio priča
- Vježbe vizualizacije i imaginacije s djecom
- Mindfulness vježbe pažnje, opuštanja i tehnike smirivanja
- Dječje meditacije
- Poticanje izražavanja kroz bilo koji izražajni medij (slikanje, pjevanje, plesanje, modeliranje…)
- Verbaliziranje osjećaja koje vidimo kod djeteta kako bi i njemu samom postali jasniji dok je još u fazi spoznavanja osjećaja te poticanje primjerenih načina nošenja s različitim osjećajima
- Poticanje brige za druge (susjede, nemoćne, gladne, bolesne, depresivne, usamljene i sl.) aktivnostima pomaganja, pribavljanja stvari, činjenja dobrih djela, doniranja igračaka u centar za nezbrinutu djecu ili Caritasu, obnavljanje hodalice susjedi, spašavanje gladnog mačića itd.
- Kada vam dijete postavi pitanje, umjesto da mu odgovorite, pokušajte mu ponovno postaviti pitanje A što ti misliš o tome? Na taj način razvijamo njihovo mišljenje, nasuprot navici da od nas samo dobivaju odgovore
- Učenje o svojim snagama, vrijednostima i mogućnostima – kroz kulturu, sport, umjetnost, svakodnevne aktivnosti, druženja…
- Upoznavanje i prakticiranje religijskih obreda
- Boravak u prirodi i proučavanje okoline (pješačenje, planinarenje, gledanje i komentiranje zalaska sunca, životnog ciklusa leptira, vožnja biciklom, posjet izletištu itd.)
- Promišljanje o značaju prirode za čovjeka i zahvalnost za mogućnosti koje imamo (jednostavne aktivnosti poput napravi hranilicu za ptice, izgradi sklonište za ježića, zasadi bor nakon Božića i sl.)
- Razgovor, razgovor i razgovor (poticanje dječjeg mišljenja otvorenim pitanjima:
- Što ti misliš, kako je nastao svijet? Što bi ti napravio da spasiš Zemlju? Što bi poželio da imaš pet želja? Kako možeš slijediti svoje snove?
Svaka nova misao, svako novo pitanje, svaka nova ideja vodi dijete u dublje spoznavanje svoje duhovnosti, kaže Resanović.
Ako nailazite na izazove u ovom ili bilo kojem drugom području odgoja, možete kontaktirati Teu na tea.edulist@gmail.com.
Osim što ima bogato iskustvo u radu s djecom, organizatorica je odgojno-obrazovne konferencije “Pred mojim očima rasteš“, od 2021. voditeljica je programa osposobljavanja dadilja u Učilištu Sesvete, a pokrenula je i online edukativni interaktivni magazin “eduMagazin ” za obitelji i pojedince.
Na YouTubeu također možete pronaći njezine autorske problemske audiopriče za djecu.
