Vidjet ćeš ti kad budeš imala svoje - rečenica je koju je svaka žena čula zasigurno bezbroj puta kada bi se potegnula tema majčinstva. Kao mlada žena koja već ima prijateljice koje imaju djecu, mogu ponosno reći da mi je ta rečenica još konfuznija nego prije.
Koncept majčinstva doživio je svojevrsnu metamorfozu, posebno pod povećalom generacije milenijalaca.
Za razliku od prethodnih generacija, milenijalci se suočavaju s majčinstvom s višestrukim pristupom koji se proteže daleko izvan tradicionalnih uloga.
Iako nisam nikada toliko duboko razgovarala s mamom o tome što je nju i tatu potaknulo da se odluče za prvo dijete, kao da mi je negdje ostalo da zapravo nisu uopće razmišljali o tome toliko duboko kao što na primjer razmišljam ja.
Teško se danas tek tako odlučiti na taj izrazito važan korak, a ne razmišljati o financijskoj situaciji, sigurnosti te što će za mene i mog supruga taj korak značiti. Razmišljanje moje generacije pomaknulo se s jedinstvenog fokusa na razvoj djece, na onaj koji obuhvaća i osobni razvoj, aspiracije u karijeri, kao i društveni utjecaj.
Milenijalci osporavaju ideju da bi majčinstvo trebalo zahtijevati žrtvovanje u osobnom ispunjenju ili težnji u karijeri. Umjesto toga, zalažu se za uravnotežen pristup koji dopušta postizanje profesionalnih ciljeva uz istovremeno njegovanje obiteljskih veza.
Naravno da smo u jednu ruku primorani na takvu vrstu balansa, s obzirom na to da je danas teško preživjeti od samo jedne plaće te su žene, najblaže rečeno, primorane njegovati i karijerne ciljeve, a ne samo romantiziranu ideju o majčinstvu koju slušamo desetljećima.
Svakako je pozitivno to što s dolaskom novih generacija dolazi i nova tehnologija koja je omogućila milenijalcima novi pristup roditeljstvu.
Osim razmjena informacija i iskustava koje potiču solidarnost među majkama, rad od kuće omogućio je da barem malo lakše balansiramo posao a majčinstvom.
Jasno je da postoji i negativna strana rada od kuće jer nam sada mailovi iskaču iz tri različita uređaja u isto vrijeme, bez obzira na to je li kraj radnog vremena ili ne, ali u svakom slučaju tehnologija je omogućila novim majkama lakšu tranziciju između obiteljskog života i posla.
Jedan je od najpozitivnijih aspekata moje generacije osviještenost kada je u pitanju mentalno zdravlje. Poboljšanjem svojega mentalnog zdravlja zapravo uvelike pomažemo i svojoj budućoj djeci. Svjesni smo svojih nedostataka, radimo na njima, njegujemo svoje vrline i trudimo se biti još bolji roditelji nego što su to bili naši.
Prekidamo cikluse iz prošlosti koji nam više ne služe te uz stručnu pomoć nastojimo budućim generacijama ne prenositi iste "traume" kroz koje smo prošli mi sami. Iskreno mogu reći da je ovaj aspekt meni najviše pomogao da odlučim želim li imati dijete ili ne.
Godinama radim na sebi kako bih bila sigurnija sama sa sobom, te sam iz te sigurnosti došla do odluke da sam dovoljno zrela odgajati dijete. Njegovanjem svoje emocionalne inteligencije, mogu reći da će mi, nadam se u skorijoj budućnosti, biti prioritet njegovati i emocionalnu inteligenciju kod moga djeteta.
Međutim, usred progresivnih koraka koje je generacija milenijalaca osvijestila i poduzela, suočeni smo s jedinstvenim izazovima na svom putu prema majčinstvu.
Ekonomski pritisci, nepristupačnost stanovanja, kao i sve veći troškovi skrbi o djeci, predstavljaju ogromne prepreke za osnivanje obitelji.
Jasno da su i prijašnje generacije imale svoje izazove, neke od njih preživjele su i ratna razdoblje, ali je prednost uvijek imao novi život.
Nova perspektiva milenijske generacije o majčinstvu dokaz je prilagodljivosti i predanosti redefiniranju zastarjelih normi.
Tako je i rečenica s početka teksta postala samo floskula koju napokon možemo odbaciti.
Vidjet ću kada budem imala svoje dijete neke nove izazove, novu ljepotu, kao i bezvremensku ljubav. Neću vidjeti ono isto što je vidjela moja mama i generacije žena prije mene jer je to jednostavno nemoguće. Sve se mijenja, pa je i majčinstvo dobilo novu dimenziju koju sve više žena mojih godina želi istražiti bez obzira na izazove.
