Je li brain fog uopće prevodiv? Google kaže moždana magla, omaglica i sl. Ako ste to ikada doživjeli, znati ćete da to nije istina. To su oni dani kada ne znaš točno gdje si i je li netko rekao lijevo ili desno, kada nisi siguran jesi li popio kavu i što ti je upravo osoba pored tebe rekla. Nevjerojatno, ali i to je između ostalog simptom menopauze.
Ja sam ih imala sve: neredovite mjesečnice pa njihov izostanak, valunzi kad ih najmanje očekuješ, noćno znojenje, suhoća rodnice, bolni odnosi, pad libida, stalne promjene raspoloženja, od sreće do tuge u deset minuta.
Zatim opuštenost mjehura i stalne infekcije mjehura, nesanica, kronični umor i neočekivani padovi energije, udebljala sam se, osjećala se kao da sam u nekoj laganoj depresiji, neobjašnjive glavobolje, pad tonusa kože i suhoća kože.
Rasle su dlačice na nekim neobičnim mjestima, osjećala sam česte bolove u zglobovima, kralježnici i zdjelici, bilo je tu i lupanje srca…
Godinu dana mislila sam da sa mnom nešto nije u redu, ali zaista. Puno manjih simptoma koji mogu i ne moraju biti ništa. A zapravo su jedno veliko "sve" koje ti ozbiljno narušava kvalitetu života u svakom smislu – poslovnom, seksualnom, fizičkom i mentalnom.
Sljedećih godinu dana tražila sam rješenje, konzultirala se s pet ginekologa, tri psihologa, dva nutricionista i jednim psihijatrom.
Pročitala sam više knjiga te tematike i u dogovoru s prijateljem farmaceutom oko godinu dana pila sam više od 20 prirodnih pripravaka i dodataka prehrani dnevno.
To mi je pomoglo, pijem jedan dio još uvijek, no to je zapravo samo umirivalo i smanjivalo simptome, no oni su još uvijek bili tu.
Mislim da znam o menopauzi više od prosječnog hrvatskog ginekologa. I to kažem zato što je većina njih potpuno nezainteresirana i neinformirana o toj temi, o kojoj se uglavnom ne govori. Zašto, nemam pojma, više od 40 posto naše zemljice je u menopauzi ili nekoj vrsti predmenopauze.
I da, svakako se neke žene nose s time bolje, nemaju sve simptome ili imaju blage simptome menopauze, ili samo možda nemaju od sebe očekivanja koja ja imam – da budem uspješna poslovna žena, dobra i prisutna majka i supruga i ispodprosječna domaćica, a da pritom ne budem neuračunljiva, premorena i nesretna.
Nakon puno istraživanja napokon sam, zahvaljujući jednoj miniedukaciji s tom temom, nabasala na doktoricu koja mi je objasnila detaljno i jasno zašto meni prirodni pripravci ne pomažu. Naime, moji su nalazi jednostavnom analizom krvi pokazali da sam ja u takozvanoj postmenopauzi, jednoj od četiri faze menopauze, zadnjoj, onoj za žene 70+, dok ja imam "samo" 45 godina.
Bilo je dana kada se nisam mogla suočiti s danom
Planiram li uspravno hodati i raditi te živjeti punim plućima još toliko, a planiram, vrijeme je za neku odluku. Puno je razloga koji su me doveli do toga, no to je za neki drugi tekst.
Nema mi pomoći, osim da se pomirim s ovakvim stanjem ili da pokušam sa hormonskim nadomjestcima - "zlim" tableticama kojih se svi trebamo bojati, očigledno, kako ih je imenovala moja primarna ginekologinja.
Puno je rizika na onom "plahta papiriću", odnosno Uputama o lijeku, ali zaista.
No moja "nova" ginekologinja vrlo mi je realno objasnila rizike, uputila me u najnovija istraživanja i vrlo objektivno rekla da sam pravi kandidat za hormonsku terapiju. Uz preventivni pregled prije početka uzimanja i redovne kontrole za vrijeme uzimanja, što znači zauvijek, potencijalne prednosti uzimanja estrogena i progesterona činile su mi se prihvatljive.
Osjećala sam da je dosta (i moj muž, nisam ga pitala, ali skoro sam sigurna), da nešto moram poduzeti jer zaista, bez pretjerivanja, moj se život pretvorio u preživljavanje dana. Nisam to htjela niti sam se željela u svojim četrdesetima prilagođavati situaciji u kojoj mnome zapravo upravljaju hormoni. Jednostavno je bilo previše loših dana u odnosu na one dobre.
Nakon dva tjedna uzimanja hormona moji su simptomi polako prestajali. Nakon mjesec dana osjećala sam se kao da mi je netko vratio život. Kako mi hormoni zbog nuspojave stalnog krvarenja nisu odgovarali, morala sam nakon šest mjeseci prestati s uzimanjem, i tri mjeseca nakon prestanka terapije sve je krenulo ispočetka.
Bilo je dana kada se nisam mogla suočiti s danom. Tada sam konačno odlučila ponovo potražiti svoju ginekologinju i pokušati s drugom dozom hormona.
Ponovo se svakog dana prisjećam kako je biti u svom tijelu, držite mi fige da tako i ostane. Napokon opet vladam svojim postupcima i osjećajima. Svatko tko je prošao slično ili isto zna što znači koliko je to važno da bismo vodili ovaj divan, ponekad naporan život.
Uzmite u obzir da je ovo iskustvo osobne prirode i ni u kojem slučaju nije zdravstvena uputa. Za kvalitetne informacije obratite se educiranoj i informiranoj ginekologinji od povjerenja – namjerno kažem ginekologinji jer ginekologa muškarca koji priznaje da je menopauza stanje nisam srela.
